Emotivni partneri

Emotivni partneri na koučing sesiji

ili kako se ne razići nakon „rada na sebi“

Dragi ljudi, zdravo svima! 

Pitanja koja se tiču partnerskih odnosa su uvek zanimljiva tema. Sigurna sam da je većina nas prolazila kroz izazovne periode u odnosima koji su nam bitni. Možda smo se pitali vredi li uložiti vreme i popravljati nešto što deluje nepopravivo i ima li smisla obratiti se nekome sa strane za pomoć. Barem znam da sam sebi postavljala slična pitanja i, nerado priznajem, ponekad i prerano odustajala. Sa promenom pristupa ovoj temi – promenio se i ishod i to je velika sreća za čitavu moju porodicu danas.

Na početku bavljenja koučingom ni sama nisam očekivala da ću velikim delom sarađivati upravo sa parovima – bračnim i vanbračnim. Koučing koncept koji sam vremenom razvila u velikoj meri se odnosi na rad sa oba partnera i došao je spontano, kao što sve dobre stvari najčešće i dolaze.

Scenario koji se na prvom susretu najčešće događa je sledeći:

  • Supruga / devojka ulaze prve. Partner pomalo nervozno i gledajući oko sebe ide za njom. Smeštaju se u stolice sa vidnom nelagodom i često opipljivom uzajamnom netrpeljivošću.
  • Kada ih pitam zašto su danas izdvojili vreme i energiju da dođu na sesiju, kreće uzajamno prekidanje i optuživanje ko je za šta u njihovom životu KRIV. On najčešće ne razume njene potrebe, ona je dosadna i naporna, on je pun nerazumevanja i ne pokazuje osećanja, ona je prezahtevna, on viče, ona zamera…i tako u nedogled. Ipak, malo je onih koji govore o sebi – a ključ je u tome.
  • Zato ih ja zaustavim i pojasnim nekoliko stvari:
  1. Iako su došli zajedno, svako je ODGOVORAN za svoj udeo u odnosu koji su izgradili. Svako od njih baviće se isključivo sobom, ne drugom stranom. Tada obično neko od njih, neretko oboje, pitaju znači li to da su oni krivi za ponašanje onog drugog. Tada moram da pojasnim razliku između KRIVICE i ODGOVORNOSTI.

  2. KRIVICA sa sobom nosi negativnu konotaciju. Ne osećamo se dobro kada smo za nešto okrivljeni ili kada sebe okrivljujemo. U toj situaciji, najčešće, naš ego oseća se ugroženim i prva stvar koju radimo jeste potreba da se odbranimo. Branimo se čak i kada smo u sebi svesni da postoje dve strane priče, branimo se jer nas neko drugi „napada“ i važno je da dokažemo da smo baš mi „u pravu“. O mehanizmu „bori se ili beži“ mogli bismo romane da ispišemo, ali o tome ćemo više govoriti na predstojećim radionicama. Ipak, najkraće, KRIVAC jednako ŽRTVA.

  3. ODGOVORNOST, tačnije preuzimanje odgovornosti isključivo za svoje misli, reči, postupke i emocije je neka druga priča. Mnogo zdravija, potrebnija, svrsishodnija. Preuzimanje odgovornosti vraća nam moć da nešto promenimo ili prihvatamo situaciju takvu kakva jeste. Emocije koje tada imamo su sigurnost, samouverenost, empatija, ljubav. Prema sebi i prema drugome. Otvoreniji smo za sugestije, prijemčiviji za razgovor, dostupniji za pronalaženje rešenja. Manje smo ljuti – i na sebe i na partnera. Tako je, jer rešenje zavisi od nas – ne prebacujemo to na partnera. ODGOVORNOST jednako MOĆ.
  • Nekada je prihvatanje i shvatanje razlike između KRIVICE i ODGOVORNOSTI dovoljno da sesija bude završena pozitivno. Nekada je potrebna dodatna podrška. Pre zajedničkog rada kroz praktične i procesne vežbe, važno je da svako od partnera obavi svoj deo posla, a to je – POVRATAK SEBI. Iako smo u vezi, najvažnija je veza koju svakodnevno imamo sami sa sobom. To je navika koju valja menjati, primenjivati, upijati – dok ne postane rutina.

Konačno, kada smo dobri sebi – odlični smo i drugima. Nije to floskula, to je neoboriva činjenica.

I još nešto, iz dosadašnjeg iskustva – čim ste se odlučili da priznate da nešto u vašem odnosu može biti i bolje i ruku pod ruku došli kod kouča, terapeuta, psihijatra, sveštenika – već ste uradili OGROMNU stvar. Pokazali ste da vam je, još uvek, stalo i da ne odustajete lako.

Čestitam vam na tome od srca, za to je potrebna velika hrabrost. SREĆA PRATI HRABRE, tako kažu. Zato donesite odluku već danas da živite hrabro, autentično i iz srca. Mira i ja smo tu za vas.

Hvala vam!

 

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *